Odbio sam inostrane uloge koje o nama govore kao o lošim ljudima. Neću da na Zapadu karijeru gradim iz početka. Lažu da se stidim role u seriji “Porodično blago”! Jedino žalim što sam glumio u “Ranjenoj zemlji”.Jed an do najznačajnijih glumaca Nebojša Glogovac, iako je miljenik ženskog pola, tvrdi da mu je u životu važna samo jedna žena – supruga Mina. U intervjuu za Press Glogovac poručuje da ga ne zanima inostrana karijera jer ne želi da glumi balkanske ljude negativce, i tvrdi da nema istine u čaršijskim pričama da se stidi uloge Zlatka Gavrilovića u TV seriji “Porodično blago”, koja se trenutno reprizira sa velikim uspehom.
“Nikada nisam rekao da se stidim svoje uloge u seriji “Porodično blago”! Šta više, smatram je odličnim sticanjem televizijskog iskustva. Jedina uloga zbog koje žalim što sam je radio je ona u filmu “Ranjena zemlja”, sa jednim očajnim rediteljem Dragoslavom Lazićem. Bio je to trenutak neposredno posle bombardovanja u kome sam morao da zaradim neki novac, jer mi je egzistencija bila ozbiljno dovedena u pitanje. Ta saradnja mi je ostala u sećanju kao mučno iskustvo.”
Veoma ste cenjeni u svom poslu i često vas proglašavaju za jednog od najkvalitetnijih glumaca. Kako doživljavate te pohvale?
“Ne znam da li sam ikakva veličina, ali znam da se najbolje osećam kada dobro odradim posao. A da bih ga dobro radio moram da ispunim jedan od osnovnih glumačkih principa kada krenem u neki projekat – da poništim svest o svom egu i o tome šta sam do tada uradio u svom poslu. Konkretno, glumac na scenu ne sme da unese svoje ime i prezime, pa tek onda da počinje da glumi. U svoj posao ulazim sa namerom da se igram i da se ta igra zamanta. Kada se to desi onda je moje zadovoljstvo najveće, jer tada publika ne gleda više Glogovca, već ulogu koju tumačim.”
Kažu i da ste miljenik žena.
“Biti miljenik žena je nešto što je sasvim u redu i što prija. Ali, sve stvari koje se množe velikim brojevima postaju beznačajne, jer je meni, u stvari, važna samo jedna žena – moja Mina.”
Zbog čega se ponašate kao antizvezda?
“Zato što su kod nas status zvezde i pripadnika džet-seta izmišljene i isfabrikovane kategorije! Po ugledu na neki okolni svet, to je nešto što kao moramo i mi da imamo. Članovi tog nazovi džet-seta kod nas su ljudi koji su na sumnjiv način stekli pare, ili su samoreklamerstvom postale neke zvezde. Više vremena provode na prijemima i zabavama nego na svom poslu. Nekoliko puta sam i ja prisustvovao takvim žurkama, i mogu vam reći da i nije neka zabava, jer volim da odem na mesto na kom će mi biti veselo, gde ću se smejati i pričati s nekim ko mi prija. Ne moraju to da budu poznati ljudi, već opušteni, normalni, inventivni i duhoviti. Pozeraj mi nekako ne ide od ruke i ne umem da glumim zvezdu.”
Smeta li vam u poslu to što nemate dlake na jeziku?
“Kao što vidite, imam posla sasvim dovoljno, što mi omogućava da ispunjavam sve obaveze prema mojoj porodici. Tu mislim na pristojnu egzistenciju i nešto malo šire od toga. Jednostavno, takav sam i govorim ono što mislim. Ne razmišljam da li će se to nekome svideti ili ne.”
Mnogi su od vas očekivali uspješnu inostranu glumačku karijeru. Zbog čega je ona izostala?
“Ponude koje sam do sada dobijao svodile su se na to da igram ljude s ovih prostora i predstavljam najgori mogući model balkanskog čoveka. Bile su to uloge koje podstiču, grade i hrane predrasude zapadnog sveta o nama – da smo vrlo loši, a to ne želim da prihvatim. Čim u tim filmovima vidiš lik koji loše govori engleski i puši, odmah znaš da je “neenglez” i “neamerikanac” i da će uskoro da napravi neki problem. Smatram da u Srbiji imam sasvim dobru glumačku karijeru i fin napredak, tako da nemam razloga da počinjem iz početka i da negde na Zapadu unosim tacne u kadar i glumim nešto što ne želim.”